7. Bolesničko pomazanje

bolesnickopomazanjeS misterijem patnje suočavamo se osobito u bolesti. U bolesti, vlastitoj i tuđoj, doživljavamo što znači trpjeti i biti ispunjen strahom i tjeskobom pred neizvjesnom budućnošću i pred smrću. Bolest je iskušenje za našu vjeru, za naže pouzdanje i za našu ljubav.
O patnji ne bi trebalo previše govoriti. Čak ni o njezinu smislu, često je bolje šutjeti i nastojati pomoći nenametljivom prisutnošću. No i s patnjom i s bolešću se treba suočiti. I o njima treba reći riječ. Riječ koja se najčešće rađa iz šutnje i koja bi trebala što istinitije izreći naš stav prema životu i ”prijelazu kroz smrt”. Isus nas je ljubio ”do kraja”, zato nas Kristova smrt spašava i oslobađa od zla i smrti: njegova je ljubav jača od njih.
Isus Krist nam je pokazao da samo ljubav može dati smisao patnji i smrti. U trenucima kada više ništa ne možemo činiti osim ljubiti, očitujemo koliko je ljubav nesebična. Naš stav, odnos prema Bogu i ljudima u trenucima suočenja s patnjom i sa smrću daje vrijednost svemu onome što činimo i svemu našem životu. U trenucima patnje i našeg ”prolaska kroz smrt”  ljubav treba da bude naša najistinitija i posljednja riječ. Tako se pridružujemo Kristovu vazmenom otajstvu: njegovu ”prijelazu” kroz smrt u život.
Isus je svojoj zajednici – Crkvi – povjerio da bude prisutna bolesnima i svima koji pate i da se za njih brine onako kako je On činio dok je bio prisutan i kako se On brinuo za njih. I sve nas je naučio kako i naša patnja i smrt mogu i trebaju biti ”spasiteljske i osloboditeljske”, ako ih ljubavlju pridružimo njegovoj patnji i smrti.
Kristova zajednica – Crkva – od početka je posebnu pažnju poklanjala bolesnima. Već su Apostoli po Kristovu nalogu ”mazali uljem i ozdravljali mnoge nemoćnike” (Mk 6,13). A sv. Jakov piše u svojoj poslanici: ”Boluje li tko među vama, neka dozove starješine (prezbitere, svećenike) Crkve! Oni neka mole nad njim, mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.” (Jak 5.74-15).
U Markovu evanđelju i u Jakovljevoj poslanici zapravo je riječ o sakramentu bolesničkog pomazanja. Sakrament bolesničkog pomazanja na poseban je način znak, simbol susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnikom. U tom se susretu očituju i darivaju pažnja i ljubav Krista i njegove Crkve prema bolesnoj braći.

Sakrament bolesničkog pomazanja, već prema prilikama, može se slaviti na više načina:

· redovno zajedničko slavljenje bolesničkog pomazanja izvan mise ili pod misom

· redovno pojedinačno slavljenje bolesničkog pomazanja;

· zajedničko ili pojedinačno slavljenje bolesničkog pomazanja u bližoj smrtnoj opasnosti.

U svim je oblicima slavljenja bolesničkog pomazanja zajedničko ovo:

· susret s bolesnikom u Kristovo ime i u ime njegove zajednice (to se događa i onda kad se susreću samo svećenik i bolesnik);

· priznavanje grijeha i molitva za oproštenje (općenitom ispovijedi u pokajničkom činu ili sakramentom pomirenja);

· slušanje Božje riječi čitanjem iz Svetog pisma (u smrtnoj opasnosti dovoljno je kratko podsjetiti na bitno iz evanđeoske poruke: na ljubav kojom nas Bog prihvaća i koju od nas očekuje);

· polaganje ruku i pomazanje svetim uljem na čelu i rukama;

· sveopća (vjernička) molitva kojom se ističe povezanost bolesnika sa svom Kristovom zajednicom i sa svim ljudima;

· euharistija: ako je moguće, dobro je slaviti sakrament bolesničkog pomazanja za vrijeme euharistijskog slavlja jer se time ističe da se bolesnik pridružuje Kristovu vazmenom otajstvu (otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća) koje se spominje i postaje prisutno osobito u euharistiji.

U smrtnoj opasnosti bolesniku se donosi POPUDBINA, tj. bolesnik se pričešćuje Kristovim tijelom i njegovom krvi da bi mu bili ”hrana i snaga na njegovu putu, u njegovu prijelazu” kroz smrt u novi život.

Sakrament bolesničkog pomazanja može se dijeliti svim vjernicima koji su teže bolesni (npr. prije operacije, uslijed opasne bolesti, starijim i bolesnim osobama kojima su snage znatno popustile i sl.).

Za vrijeme slavljenja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama govoreći:
OVIM SVETIM POMAZANJEM
I SVOJIM PREBLAGIM MILOSRĐEM
NEKA TE GOSPODIN
MILOŠĆU DUHA SVETOGA POMOGNE.

Bolesnik i zajednica: AMEN.

NEKA TE SLOBODNA OD GRIJEHA SPASI
I MILOSTIVO PRIDIGNE.

Bolesnik i zajednica: AMEN.

Ukratko bismo o sakramentu bolesničkog pomazanja mogli reći ovo:

· sakrament bolesničkog pomazanja jest sakrament susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnom braćom;

· po tom sakramentu bolesnik prima ”milost Duha Svetoga” (”milost” znači nezasluženi Božji dar, dar Ljubavi), a primljena ”milost Duha Svetoga”:

· pomaže spasenju svega čovjeka (čovjeka kao duhovno-tjelesnog bića);

· bolesnika ispunja pouzdanjem u Boga;

· ispunja ga snagom u patnji i u tjeskobi pred neizvjesnom budućnošću i smrću;

· jača ga da ne podlegne u iskušenju (napasti) zla i Zloga;

· može mu dati da postigne i ozdravljenje, ako to služi njegovu dobru i spasenju;

· daje oproštenje grijeha (i teških ako se bolesnik ne može ispovjediti).

Ispraćaj pokojnika – sprovod najprije mora biti dogovoren u pogrebno poduzeću koje određuje datum i vrijeme sprovoda. Nakon dobivanja tih informacija obitelj pokojnika treba se javiti u župni ured na čije m području su pokojnik ili pokojnica stanovali do trenutka smrti. Sprovod, iz usluge prema ožalošćenoj obitelji, mogu prijaviti i članovi obitelji ili prijatelji.

Podaci o pokojoniku/ici koje je potrebno prijaviti u župni ured radi upisa u Maticu umrlih:

  1. Ime i prezime
  2. Datum i mjesto rođenja te JMBG(jedinstveni matični broj građana)
  3. Adresa stanovanje
  4. Ime i prezime supruga ili supruge te roditelja(djevojačko prezime supruge ili majke)
  5. Uzrok smrti
  6. Je li primio bolesničko pomazanje
  7. Datum i vrijeme sprovoda

Comments are closed.